Osjetila sam kako mi se minijaturna jamica pupka pjeni vrućom slinom. Lice sam stisnula uz trbuh da se okupam u zapjenjenoj lokvi, da se razmažem slinom po koži prije nego me sprži do srži i već sam naslućivala novi njegov dah na mojim preponama. Jezik mu je zmijoliko prelazio po svodu moga nepca , provlačio…
Mene ne zanima koliko imaš godina, love ,visine ,godina obrazovanja samo me zanima koliko gigabajta ti ima srce…
Došao si meni. Ženi ruku i stopala mekih kao u kraljice, sa više lonaca za kuhanje nego što je potrebno, tako drugačija i tako slobodna jezika. Došao si gladan izgubljenih priča.Žudiš za riječima koje bi ispunile ogromnu tišinu koja te je progutala.
Ono što očekujem od neznanca ogromno je i maleno. Očekujem od njega da mi skine veo kao izvidnik poslan unaprijed, očekujem da bude nježan i velikodušan kao da sam mu ja spasila život. Za neznanca ja sam bez mjesta, bez imena, nema ni veza ni straha. Ipak, od trenutka kad mi se približi ,dobivam više…
Kao san od kojeg je devet desetina već progutao zaborav i samo mu još rub titra u svijest. No o tome ti ne želim reći ni jednu jedinu riječ. Čak i da me staviš na spravu za mučenje, od mene nećeš iskamčiti ni jednu jedinu lošu riječ. A bogme ni dobru.
Ja u sebi na neki način osjećam staricu kojom ću jednog dana postati. Ako poživim prije svega. I ako me ne dokači neka bolest. Osjećam da ću imati dobru zalihu iskustva i poneku šačicu mudrosti. Već mi je sa trideset jasno da je za neke stvari kasno i slutim jezu toga saznanja. I stvarno je…
Imam taj život izbušen rafalima ali još uvijek živa, poput olinjalog ručnika kojim brišem misli pred šarenicama.
Kakva večer, impresivna tišina mojih misli, poput nakićeno ukrasnog pridjeva, poput zgaženog mrava, tu gdje zavija srce, ležim i gradim pješčani nasip pred malom šutnjom kojom se ne može ploviti.
Kroz otvoren prozor vjetar je napuhivao zavjese prema unutra,ispuhivao je prema van. Pa zar opet magla,umorna sam od svega. Kad sam otišla od doma,čitaj udala se, znala sam da hrana na stol ne dolazi sama od sebe. Nakon dosta dana kuhanja,bacanja hrane, danas je to druga priča. Nescavolini kuhinja, hrpa knjiga sa receptima, kineskim,ruskim. Zdjela…
Ushićenost posvuda cvrkuće bez haljina umilnih. Jade kušala sam često pokušavajući veneru odvesti u sjaj polja