20.

Kad sam odlazila iz tvoje sobe iza sebe sam ostavila opuške u čepu, kapljice konjaka po stolu i izgužvani papir sa obavezama. Ispod tamne marame sam se sakrila za tuđe poglede. Klizim u noć, sasvim je svejedno da li ću skliznuti u taksi ili u kočije. Haljina na meni je tamna.Svejedno je koji je dan….

Nastavi čitanje →

19.

Ima li takva kuća gdje se ne zatvaraju prozori, ima li takva iskrena nježnost koja ne raste iz krša gole sebičnosti, imaju li takve stepenice, na koje bih se mogla popeti krišom i kriknuti na sav glas, onako kako se dozivaju munje u tutnju glasne grmljavine, da se čuje sve do na kraj zemlje, hej,…

Nastavi čitanje →

18.

Kao u školskoj zadaći, bio je lijep sunčan dan. Moje tijelo drhtalo je od ushita za koje se činilo da me tjera do samoga ruba grijeha. Besramno izražena antipatičnost i odsustvo bilo kakvog šarma stvar su prestižnosti, a primitivna seljačka bahata sirovost prodavala se za vrlinu.

Nastavi čitanje →

16.

Bilo je previše izgovorenih riječi što su čeznule jedne za drugima, kao što nježnost vapi za tobom,a ostalo je samo slovo prerušeno u oči prekrivene rukama. Nikada tako bliska odlasku,tek prigušen glas nalik misli. I ovaj put prihvaćam samoću kao uzvratni udarac iskrenosti koja me ozaruje,koja me gazi.

Nastavi čitanje →

15.

Nemam gipkost pjesničkih riječi. Moje su kompozicije nezgrapne, slike slikovite bodu šarenice, uši , nasilne su do otrcanosti, teško, ali tako je moje stanje, takve su moje misli i sve bih dala da ih nemam, da ih mogu odložiti, mogu odustati od njih ili one od mene.

Nastavi čitanje →